gončin

gončin (srpski, lat. gončin)[uredi]

Imenica[uredi]

gončin, m

Oblici:

  1. -ína [1]

Primeri:

[1] Za njim su išla dva čovjeka i dvije žene, pa druga natovarena mazga i za njom gončin. (S. Matavulj. Đukan Skakavac)


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Žarko Bošnjaković, Pastirska terminologija Srema. Novi Sad (Filozofski fakultet),985,74 str.

Napomene[uredi]