vȅnuti

vȅnuti

vȅnuti (srpski, lat. vȅnuti)[uredi]

Glagol[uredi]

vȅnuti, {{{vid}}} neprel.

Kategorije: pren.


Oblici:

  1. venuti [1]

Značenja:

  1. Fizički slabiti, kopniti. [1]
  2. Tugovati, čeznuti. [1]

Primeri:

  1. Kad smo òčistili tȅ dvȅ gòmile, ȍndak s òtӣm lȋšćom pȍkrijemo tȕ rȅpu da nȅ bi od sȗnca vȅnula. Tomaševac [1]
  2. Vȅne kukúruz, nȇma kȉše. [2] Vršac Sremska Mitrovica Pačir Srpska Crnja [1]# Vȅne kȕkavac na ȍčigled svíju, nȇće još dȕgo. Vršac [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 275.

Napomene[uredi]