buntovnik
buntovnik
buntovnik (srpski, lat. buntovnik)[uredi]
Imenica[uredi]
buntovnik, m
Značenja:
- onaj koji se buni, negoduje [1]
- onaj koji diže bunu protiv političke vlasti [1]
- onaj koji se zbog neslaganja izdvojio iz neke organizacije [1]
Sinonimi:
- bundžija, buntaš, reg. buntar reg. [1]
- pobunjenik, ustanik [1]
- protivnik, odmetnik, otpadnik, begunac, apostat(a), kontraš [1]
Primeri:
- [2] Mi ćemo sedeti s mirom i izdaćemo svakog buntovnika, samo da vezir zemlju ne oblazi; i njemu će biti spokojnije, a i nama bolje. (M. Popović Šapčanin. Hasan-aga)
Reference[uredi]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Ćosić, Pavle; et al. (gl. asistent i stručni konsultant Bojana Đorđević) (2008). Rečnik sinonima. Beograd: Kornet. ISBN 978-86-86673-09-1. (COBISS)