bȕduća

bȕduća

bȕduća (srpski, lat. bȕduća)[uredi]

Pridev[uredi]

bȕduća -a, -o, prid.

Značenja:

  1. Ona koja će nekome postati supruga. [1]

Primeri:

  1. Svȁke nѐdelje do venčánja, jȃ se sȅćam, svȅkrva dòlazi da pòsēti snàju, bȕduću, i dònosi pògaču. Kula [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.

Napomene[uredi]