baša

baša

baša (srpski, lat. baša)[uredi]

Imenica[uredi]

baša, m

Značenja:

  1. Mladoženjin ujak ili stric u svadbi; jedan od svadbenih časnika. [1]

Primeri:

  1. Glavne svatovske funkcije u momkovoj familiji su: kum (obično nasledno kumstvo), stari svat (ujak, ponegde je to baša), baša (stric). [2] [1]
  2. U banatskim svatovima nema svadbenih časnika sa vojničkim zvanjima kao što ima kod Srba u Sremu, gde su poznati časnici „vojvoda”, „čauš”, „baša”. [3] [1]
  3. Ȕjak, svȅkrvin brȁt, ȏn bȕde bȃša. Ȍndak se pogáđaju sa bášom kȍlko ćedu da plȃtidu. Beška Novi Karlovci [1]


Sinonimi:

  1. bȃša báše [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Vesna Marjanović, Prilog proučavanju promena u ciklusu svadbenih običaja Srema na primeru sela: Jakovo, Boljevci, Stari Slanakamen, Novi Karlovci, Stari Banovci. — Rad, 31, 1988—1989, 195—204, str. 196.
  3. Mila Bosić, Ženidbeni običaji Srba u Banatu. — Rad, 33, 1991, 133—162, str. 154.

Napomene[uredi]