argela

argela

argela (srpski, lat. argela)[uredi]

Imenica[uredi]

argela, ž

Kategorije: past.


Oblici:

  1. argѐla[1]

Značenja:

  1. Veći broj konja. [1]
  2. Odgajalište konja. [1]

Primeri:

  1. I nȁš dȅd ȍde za argѐlom i jѐdnog kónja je ùseo i drȕgi je zà njim ѝzbego. [2] Vršac Grabovci Klenak Platičevo Jarak Voganj Boljevci Karlovčić Sremska Kamenica Krčedin Banatsko Aranđelovo Novi Kneževac Sanad Mokrin Padej Kikinda Bašaid Itebej Međa Taraš Ilandža Farkaždin Opovo Sefkerin Crepaja [1]
  2. Od žetve pa do ugarenja konji mi ne trebaju, pa sam ih pustio u ergelu, bar ih neću morati hraniti. [2] [3] Begeč Gibarac Sot Bačinci Martinci Čerević Šuljam Hrtkovci Krušedol Golubinci Vojka Đurđevo Futog Novi Kneževac Novo Miloševo Orlovat [1]
  3. Ergѐla pásu. [4] Gospođinci [1]
  4. Spaija je imao veliku ergelu. Jasenovo [1]
  5. Tȗ kod nȃs nísu bíle baš prȃve argѐle, svȅ rȁsni kònji za tȑku, al su ѝmali lépe kònje, sàmo za parádu. Neuzina [1]


Reference[uredi]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. 2,0 2,1 Žarko Bošnjaković, Pastirska terminologija Srema. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1985, 174 str.
  3. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 452.
  4. Ivan Popović, Govor Gospođinaca u svetlosti bačkih govora kao celine. Beograd (SANU, Posebna izdanja, knjiga SLHHV, Odeljenje literature i jezika, knjiga 21), 1968, 248 str, str. 237.

Napomene[uredi]