špric

špric

špric (srpski, ćir. špric)[uredi]

Imenica[uredi]

špric, m

Kategorije: med.


Značenja:

  1. Sprava, naprava za prskanje (obično ratarskih kultura, voća, vinove loze i sl.). [1]
  2. Sprava u obliku šupljeg limenog valjka sa drvenim potiskivačem za pravljenje kobasica. [1]
  3. Sprava (obično plastična) za oblikovanje ili ukrašavanje kolača. Crvena Crkva[1]
  4. Pribor u obliku staklenog ili plastičnog cilindra s klipom i šupljom iglom za ubrizgavanje tečnih lekova pod kožu, u mišiće ili vene. Crvena Crkva[1]

Primeri:

  1. Šprēc na léđa i šprȉcaj, e tȏ je bílo. Čenej [1]
  2. Utrošio sam za čardakliju dva šprica čorbe od plavog kamena  ; ˜ (Vš). Begeč Susek Sviloš Čerević Sremski Karlovci Novi Kneževac Melenci Taraš [1]
  3. Mláda sam bíla, nísam tȅla šprícati, šprȉc ònāj na léđa mȅtuti. [1]
  4. Rȕčnom pr̀skalicom ili šprìcom [prska se loza]. Bačinci [1]
  5. Daj mi špric, treba da punim kobasice. [2] Senpeter Crvena Crkva [1]
  6. Ȉmamo šprȉc i mȇso u šprȉc — tȁko prȁvimo kobasȉce tȁnke. Vršac [1]
  7. Ȉma tȁj šprȉc koji se nadȇva u ta tȁnka créva, prȁili smo kobasȉce. Izbište Ivanda [1]


Sinonimi:

  1. kána [1]
  2. šmrk [1]


Reference[uredi]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Ivana Lovrenski, Leksika pojedinih običaja i narodnih verovanja u govoru Srba u Velikom Senpetru (rukopis diplomskog rada).

Napomene[uredi]