časnik

časnik

časnik (srpski, ćir. časnik)[uredi]

Imenica[uredi]

časnik, m

Značenja:

  1. Učesnik u svadbi koji ima značajnu ulogu, jedan od važnijih zvanica u svadbi (obično kum, dever, stari svat). [1]

Primeri:

  1. U svadbi kod mladoženje pojedini učesnici svadbe imali su određena zaduženja, i to su „svadbeni časnici", „zapovednici". [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.

Napomene[uredi]