čèlo

čèlo

čelo (srpski, ćir. čelo)[uredi]

Oblici:

  1. čélo Vršac Izbište [1]

Značenja:

  1. Deo lica iznad očiju do ruba kose; odgovarajući deo životinjske glave. Crvena Crkva[1]

Primeri:

  1. Pȁo je baš na čèlo, pa sȁd ìmā čvòrugu. [2] [3] Bačinci Laćarak Sremska Mitrovica Subotica Čurug Gospođinci Žabalj Kać Jasenovo Čenej Ivanda [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Gordana Galetin, Iz leksičke problematike severne Šajkaške. — PPJ, 16, 1980, 59—92.
  3. Biljana Marić, Iz leksike Čeneja (rumunski Banat) (rukopis diplomskog rada).

Napomene[uredi]