рукопис

rukopis

Српски

rukopis (српски, ћир. рукопис)

Падеж Једнина Множина
Номинатив rukopis rukopisi
Генитив rukopisa rukopisa
Датив rukopisu rukopisima
Акузатив rukopis rukopise
Вокатив rukopise rukopisi
Инструментал rukopisom rukopisima
Локатив rukopisu rukopisima


Именица

rukopis, м

Zakon o rudnicima despota Stefana Lazarevića, oko 1580, Minijatura. (list 2v), Beograd, Arhiv SANU, br.465 (Poklon Francijeta Hačareva i supruge)

Слогови: ru-ko-pis,  мн. ru-ko-pi-si


Значења:

[1.] Rukopis ili rukopisna knjiga je najstariji oblik knjige, pisana rukom.[1]
[2.] Tekst pisan na računaru ili pisaćom mašinom, radi objavljivanja npr. štampanja.
[3.] Ručno pisanje slova olovkom, neke osobe.

Порекло:

[1.1.] iz praslavenskog: *roka + *pisati -> staroslavenskog: roka (ruka) + -pis od (pisati)

Примери:

[1.1.]


Асоцијације:

[1.1.] [[]]

Изведене речи:

[1.1.] [[]]


Референце

  1. Кратка историја књиге, Београд: Нолит, 2008, →ISBN
  2. Ћосић, Павле; et al. (гл. асистент и стручни консултант Бојана Ђорђевић) (2008). Речник синонима. Београд: Kornet. ISBN 978-86-86673-09-1.  (COBISS)

Сродни чланци са Википедије:

[1] rukopis