vračka

vračka

vračka (srpski, ćir. vračka)[uredi]

Imenica[uredi]

vračka, ž

Oblici:

  1. vrȁčka, vrȃčka [1]

Primeri:

  1. Žene kad na Đurđevdan ujutru pođu na reku Jarugu po vodu, vežu otvoreno sečivo u pojas, „da se vračka preseče“ ako bi ih neko uvračao. [2] [1]# Tȏ je mȁma u tànjӣr jѐdān òstaljala da tȏ kòkōškama dȃ, tȏ je, ȅto, bíla nȅka vrȃčka. Subotica [1]
  2. Kàki vrȃčki svȅ níje bílo. [3] Bačko Gradište Đala Banatsko Aranđelovo [1]# Ȍnda kad sam ѝšla na vѐnčānje, ȍnda sam ѝšla preko jѐndeka. Bȍjala se vrȁčki. Bačinci [1]


Sinonimi:

  1. vradžbina [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Mila Bosić, Đurđevdanski običaji i verovanja Srba u Vojvodini. — Rad, 35, 1993, 161—176, str. 170.
  3. Gordana Vuković, Terminologija kuće i pokućstva u Vojvodini. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1988, 508 str.

Napomene[uredi]