svínče

svínče

svínče (srpski, ćir. svínče)[uredi]

Oblici:

  1. svinče, -eta [1]

Primeri:

  1. Ȍd šta da kȕva kad nȇmamo da zàkoljemo svínče. [2] [3] [4] Zrenjanin Srpski Krstur Sanad Kikinda Bočar Novi Bečej Bašaid Srpska Crnja Kumane Itebej Boka Međa Tomaševac Čenta Farkaždin Kruščica Lovra Ivanda [1]
  2. Rétko siròma čòvek da je zàklo od mètera svínče. Đala [1]
  3. Vȍle da ȉma jȁgnje, vȍle da ȉma svínče. Elemir [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 365.
  3. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 490.
  4. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 154.

Napomene[uredi]