sȁnduče

sȁnduče

sȁnduče (srpski, ćir. sȁnduče)[uredi]

Imenica[uredi]

sȁnduče, s

Kategorije: dem.


Oblici:

  1. -eta, sanduče, sanduk [1]

Primeri:

  1. Ȉmam jȍš trȋ, jel tȍ svȅ svȁki svȏj sȁnduk ȉma, sȁnduče, za bíkove, za zȏb. Đala [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.

Napomene[uredi]