sènara

sènara

sènara (srpski, ćir. sѐnara)[uredi]

Imenica[uredi]

sènara, ž

Primeri:

  1. Nȅko je ȉmo šȕpu i za sȇno, da mȅte ù šupu sȇno, sènaru se tȏ kázlo. [1] Bukovac Čerević Stari Banovci [2]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 Gordana Vuković, Terminologija kuće i pokućstva u Vojvodini. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1988, 508 str.
  2. 2,0 2,1 2,2 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.

Napomene[uredi]