punomoć
punomoć
punomoć (srpski, ćir. punomoć)[uredi]
Imenica[uredi]
punomoć, ž
Značenja:
(značenje izvedeno preko sinonima) nalog, punomoć, mandat, akreditivno pismo, arh. vjerodajnica arh. [1][n 1]
Reference[uredi]
- ↑ 1,0 1,1 Pavle Ćosić i saradnici, Rečnik sinonima, Beograd 2008, ISBN 978-86-86673-09-1