pribiti

pribiti

pribiti (srpski, ćir. pribiti)[uredi]

Glagol[uredi]

pribiti, {{{vid}}} neprel.

Oblici:

  1. prȉbijem [1]

Značenja:

  1. Skloniti se uz koga; stalno biti uz nekoga ne odvajajući se. [1]

Primeri:

  1. Pribilo se kuče uz nekog. Begeč Novo Miloševo [1]


Sinonimi:

  1. zabijati [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.

Napomene[uredi]