osvetnik

osvetnik

osvetnik (srpski, ćir. osvetnik)[uredi]

Imenica[uredi]

osvetnik, m

Oblici:

  1. òsvetnīk Srpska Crnja [1] [2]

Značenja:

  1. Osoba koja se sveti. [2]

Primeri:

  1. Nije uživao toliko poštovanje kao Vekecki, jer je bio nagao i „osvetnik”. [3] Jarkovac [2]


Reference[uredi]

  1. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 168.
  2. 2,0 2,1 2,2 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  3. Milenko S. Filipović, Različita etnološka građa iz Jarkovca (u Banatu). — ZDN, 11, 1955, 81—117, str. 106.

Napomene[uredi]