odežda

odežda

odežda (srpski, ćir. odežda)[uredi]

Imenica[uredi]

odežda, ž

Značenja:

  1. Sveštenička odeća za bogosluženje. [1]
  2. Svečana haljina. [1]

Primeri:

  1. A jȃ sam u tȗ cȓkvu kúpila òdeždu za njèga, zàto što je u vòdi ȕmro. Bačinci [1]
  2. Ȏn mi nàrēdi da klȅknem, dok ȏn níje zavr̀šio slùžbu bȍžju i níje skȉnuo òdeždu. Vojka Novo Miloševo Lovra [1]
  3. U bélu òdeždu izìšla žȅnska. [2] Čenta [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 358.

Napomene[uredi]