gològlava

gològlava

gologlava (srpski, ćir. gologlava)[uredi]

Imenica[uredi]

gològlava, ž

Oblici:

  1. gològlava [1]

Primeri:

  1. Sȕtri dȃn, kat prȏđu svȁtovi, ràzmetu se, svȅkrova prèpravila šámiju, šlàjer skȉne i svȅkrova je vȇže šámiju i nȉkad vȉše nè sme bȉti gològlava. [2] Itebej [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII,997, 586 str, str. 491.

Napomene[uredi]