glavnja

glavnja

glavnja (srpski, ćir. glavnja)[uredi]

Imenica[uredi]

glavnja, ž

Značenja:

  1. Deblja oblica (ili cepanica) u vatri. [1]

Primeri:

  1. Mladenci sede napolju kod vatre i razgovaraju se — o čemu, to sam Bog zna, i „glavnje” (panjevi i cepanice), koje gore i slušaju ih. [2] Krašovo [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Jovan Živojnović, Krašovani — beleške, narodni običaji i primeri jezika. — LMS, 242, 1907, 42—67, str. 53.

Napomene[uredi]