dovući

dovući

dovući (srpski, ćir. dovući)[uredi]

Glagol[uredi]

dovući, {{{vid}}} neprel.

Oblici:

  1. dovúčem [1]
  2. dovȗći Itebej [2], dovúći [1]


Primeri:

  1. Kȍlko púti dȏđe kòbila sáma ȉs polja i mȏra da dovúče kȕći svȅ, a ȏn ko lȗd, a ȏn kȁko ȏn ȍće!. [3] Kumane [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV,994, 419 str, str. 57.
  3. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII,981,07—306, str.33.

Napomene[uredi]