budža

budža

Srpski

budža (srpski, ćir. budža)

Oblici:

  1. bȕdža Sivac [1]

Primeri:

  1. S òtom búdžom mȍš òterati célo stȁdo. [2] [3] Jaša Tomić Čerević Grabovci Klenak Platičevo Hrtkovci Buđanovci Jarak Bukovac Kupinovo Karlovčić Novi Slankamen Sombor Ada Begeč Kać Novi Kneževac Novo Miloševo Itebej Neuzina Boka Šurjan Orlovat Opovo Vršac Jasenovo Ivanda [4]


Reference

  1. Ivan Popović, Govor Gospođinaca u svetlosti bačkih govora kao celine. Beograd (SANU, Posebna izdanja, knjiga SLHHV, Odeljenje literature i jezika, knjiga 21), 1968, 248 str.
  2. Gordana Vuković, Terminologija kuće i pokućstva u Vojvodini. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1988, 508 str.
  3. Anđelka Petrović, Pastirska terminologija Bukovca (rukopis diplomskog rada).
  4. Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.

Napomene