brečiti

brečiti

brečiti (srpski, ćir. brečiti)[uredi]

Glagol[uredi]

brečiti, {{{vid}}} neprel.

Značenja:

  1. Baciti, tresnuti, udariti; srušiti. [1]

Primeri:

  1. Jáki sam pa sam ga brȅčio dóle. Srpski Krstur [1]
  2. Nèmoj da te ùvātim za ȍždrlj pa te brȅčim. Jaša Tomić Bečej Turija Ravno Selo Čurug Gospođinci Žabalj Đurđevo Kać Kovilj Novo Miloševo Novi Bečej Kumane Melenci Taraš Neuzina Boka Šurjan Orlovat Ivanda [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.

Napomene[uredi]