bȅna

bȅna

bȅna (srpski, ćir. bȅna)[uredi]

Imenica[uredi]

bȅna, m/ž

Značenja:

  1. Osoba koja je benava, benasta. [1]

Primeri:

  1. Vȉdi bȅne, štȁ je urádio! Bačinci [1]
  2. A snȃjka im bȅna, svȅ kojèšta prȋča. Laćarak [1]
  3. Bȅno jèdna! Begeč Čerević Subotica Turija Ravno Selo Čurug Gospođinci Žabalj Đurđevo Kikinda Taraš [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.

Napomene[uredi]