bȁla

bȁla

bȁla (srpski, ćir. bȁla)[uredi]

Imenica[uredi]

bȁla, ž

Značenja:

  1. Denjak, uvezano breme, svežanj. [1]

Primeri:

  1. Slȁma se dȅne, bàlīra, i vúku se bȁle kȕći. Tomaševac Bačinci Susek Sviloš Subotica Pačir Mol Ravno Selo Begeč Taraš Jaša Tomić Neuzina Boka Šurjan Orlovat Vršac Lovra [1]
  2. Rádijo mu je i prȅkovremene sȃte i nòsio bȁle šèćera od stȏ kila na svòjim léđima. [2] Laćarak [1]
  3. Prȅdāli smo júče dȅset bȃla duvána. Futog [1]
  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 286.