astalac

astalac

astalac (srpski, ćir. astalac)[uredi]

Imenica[uredi]

astalac, m

Kategorije: dem.


Oblici:

  1. -lca, astal. [1]

Primeri:

  1. Ko kȃrličice tàko okrúgli dèca su ìmala astálce. [2] Platičevo Kikinda Jaša Tomić [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Gordana Vuković, Terminologija kuće i pokućstva u Vojvodini. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1988, 508 str.

Napomene[uredi]