ćùrčija

ćùrčija

ćùrčija (srpski, lat. ćùrčija)[uredi]

Imenica[uredi]

ćùrčija, m

Primeri:

  1. Kr̀znār je drȕgo a ćùrčija je drȕgo. Kr̀znār rȃdi bȗnde, kȁpe, a ćùrčije su, prȃve ćùrčije su sàmo s kȍžom. Kovilj [1]
  2. Ȉmam tȗ mòje kȍže od ováca, pa ću da nȍsim kod deda Dúše ćùrčije da mi ùštavi da namȇstimo pȍsle onàko dóle kraj stòlice da bȉde za nȍge, zȋmi kad je ládno. [2] [3] [4] [5] Jaša Tomić Susek Sviloš Bačinci Laćarak Vojka Čerević Subotica Pačir Mol Deronje Turija Ravno Selo Čurug Gospođinci Žabalj Kać Novi Kneževac Mokrin Kikinda Novo Miloševo Novi Bečej Melenci Taraš Šurjan Boka Neuzina Orlovat Ilandža Čenej Ivanda [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 64.
  3. Biljana Marić, Iz leksike Čeneja (rumunski Banat) (rukopis diplomskog rada).
  4. Gordana Galetin, Iz leksičke problematike severne Šajkaške. — PPJ, 16, 1980, 59—92.
  5. Svetlana Malin-Đuragić, Ćurčijski zanat u Kovilju (rukopis).

Napomene[uredi]