fȁra

fȁra

fȁra (srpski, lat. fȁra)[uredi]

Imenica[uredi]

fȁra, ž

Kategorije: rib.


Oblici:

  1. fara [1]

Značenja:

  1. Štap na zadnjem, užem delu vrške odnosno bubnja. [2] Mol[1]

Primeri:

  1. Mačka, to u čamcu mora da bide. Mačku metem u faru natrag i to stoji. [2] Padej [1]
  2. Ima [vrška] karov od krila i karov na fari, na turu. [2] Mol [1]
  3. Šaran iskopa rupu pa u toj rupi živi. On svaki je glavom unutri, a fara mu je napolje. [2] Mol [1]


Sinonimi:

  1. štujer [1]
  2. tur [1]
  3. rep [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 Velimir Mihajlović—Gordana Vuković, Srpskohrvatska leksika ribarstva. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1977, 457 str.

Napomene[uredi]