udova

udova

udova (srpski, lat. udova)[uredi]

Imenica[uredi]

udova, ž

Oblici:

  1. ùdova Silbaš [1], ȕdova [2]

Primeri:

  1. Òstala sam ȕdova četrdѐset i trȅće gȍdine. Vizić [2]
  2. Ònā je ȕdova već dvȇ gȍdine. [1] [3] Kać Gospođinci Deska [2]


Sinonimi:

  1. udovica [2]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 Ivan Popović, Govor Gospođinaca u svetlosti bačkih govora kao celine. Beograd (SANU, Posebna izdanja, knjiga SLHHV, Odeljenje literature i jezika, knjiga 21), 1968, 248 str, str. 136. Greška kod citiranja: Neispravna oznaka <ref>; naziv „Ivan Popović, Govor Gospođinaca u svetlosti bačkih govora kao celine.” je definisano više puta s različitim sadržajem
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  3. Sofija Rakić-Miloradović, O govoru Deske. — ESM, 3, 2001, 52—67, str. 64.

Napomene[uredi]