sȍja

sȍja

sȍja (srpski, lat. sȍja)[uredi]

Primeri:

  1. Jѐdne rȁšlje se ukòpādu i ȍnda jѐdne — òvo se zòve sȍja, a òvo se prȇko zòve đéram. [1] [2] Bukovac Bačinci Erdevik Sviloš Ledinci Čortanovci Stari Slankamen Jarak Platičevo Golubinci Prhovo Ugrinovci Bečmen Boljevci Martonoš Stapar Drljan Mol Lalić Srbobran Turija Bačko Gradište Despotovo Čurug Gospođinci Tovariševo Žabalj Begeč Đurđevo Begeč Kać Kovilj Banatsko Aranđelovo Sanad Mokrin Radojevo Srpska Crnja Novo Miloševo Bašaid Novi Bečej Itebej Taraš Elemir Aradac Botoš Perlez Sakule Margita Čenta Sefkerin Crepaja Pančevo Deliblato Kajtasovo Omoljica Vračev Gaj [3]


Reference[uredi]

  1. Gordana Vuković, Terminologija kuće i pokućstva u Vojvodini. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1988, 508 str.
  2. Gordana Galetin, Iz leksičke problematike severne Šajkaške. — PPJ, 16, 1980, 59—92.
  3. Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.

Napomene[uredi]