slinac

slinac

slinac (srpski, lat. slinac)[uredi]

slinac, m

Kategorije: bot.

Oblici:

Značenja:

Sluz koja visi iz nosa. ^[1]
Mesnata izraslina koja visi sa strane kljuna ćurana. ^[2] Turija Čurug Ravno Selo Gospođinci Žabalj Lovra^[1]
Polѕgonum orientale. ^[1]
Cvet oraha. Lovra^[1]

Primeri:

Dȉ ćeš tàki d[a] ȉdeš? Glȅ slȋnci, svȅ jѐdan dȍ drugog, i níje ni čȕdo ka[d] dréčiš céli dȃn, ni sȃm nȅ znaš štȍ. ^[3] ^[2] Boka Mol Turija Čurug Ravno Selo Gospođinci Žabalj Novi Sad Novi Kneževac Novo Miloševo Novi Bečej Jaša Tomić Šurjan Neuzina Lovra ^[1]
Ej, mali, eto ti viri slinac iz nosa. Begeč ^[1]
Bȕde crvѐno, gústo, pa vȉsi, onàko, kȁo ćúrak što ȉma, nàko, nis kljȗn što mu vȉsi, ònō crvѐno. Tȏ se zòve ćúrkov slȉnac. ^[4] Despotovo Parage ^[1]

Sinonimi:

↑ ^1,00 ^1,01 ^1,02 ^1,03 ^1,04 ^1,05 ^1,06 ^1,07 ^1,08 ^1,09 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
↑ ^2,0 ^2,1 Gordana Galetin, Iz leksičke problematike severne Šajkaške. — PPJ, 16, 1980, 59—92.
↑ Ivan Popović, Govor Gospođinaca u svetlosti bačkih govora kao celine. Beograd (SANU, Posebna izdanja, knjiga SLHHV, Odeljenje literature i jezika, knjiga 21), 1968, 248 str, str. 8.
↑ Marija Špis-Ćulum, Fitonimija jugozapadne Bačke. — SDZb, H£I, 1995, 397—490.