rukùnica

rukùnica

Srpski

rukùnica (srpski, lat. rukùnica)

Imenica

rukùnica, {{{rod}}}

Oblici:

  1. rukunice, rukunica [1]

Značenja:

  1. Dve paralelne rude u jednoprežnim kolima između kojih se upreže konj. Čerević[1]

Primeri:

  1. U Srému su bíle rukùnice. Rukùnice otpozádi ȉdu ùže, u sredíni šȉre, a nàpred ȍpet ùže. [2] Bukovac [1]
  2. Ȉma tàljige sa dvȇ rukùnice, nȇma rúde [...], s jѐdne stráne rukùnica i s drȕge stráne i ùvati i ùprēgne na ȃm, zàkačite rukùnice za ȃm. [3] Begeč Jamena Vašica Sremska Rača Sot Erdevik Susek Ležimir Sviloš Klenak Jazak Voganj Vrdnik Hrtkovci Grabovci Sremska Kamenica Ogar Krušedol Maradik Kupinovo Beška Golubinci Vojka Boljevci Novi Slankamen Surčin Batajnica Belegiš Sombor Turija Čurug Deronje Gospođinci Silbaš Čenej Kać Novi Sad Gardinovci Titel Novi Kneževac Padej Srpska Crnja Bašaid Novi Bečej Itebej Žitište Taraš Konak Idvor Čenta Alibunar Crepaja Sefkerin Bela Crkva Pančevo Bavanište Kovin [1]


Reference

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Anđelka Petrović, Pastirska terminologija Bukovca (rukopis diplomskog rada).
  3. Gordana Vuković—Žarko Bošnjaković—Ljiljana Nedeljkov, Vojvođanska kolarska terminologija. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1984, 258 str.

Napomene