reoma

reoma

reoma (srpski, lat. reoma)[uredi]

Imenica[uredi]

reoma, ž

Kategorije: med.


Značenja:

  1. Oboljenje kostiju, mišića, zglobova. [1]

Primeri:

  1. Dvádeset gȍdӣna sam mórala ѝći, reómu jáku ѝmala, ȅto. Bačinci [1]
  2. Jȃ imam reómu u kȍsti. [2] Kikinda Dobrinci Novo Miloševo [1]
  3. Bȁba ȉma reómu. Begeč [1]
  4. Od njȋ nȍsi prášak, to [j]e jȃko lѐčljiv, radi revóme. Ilandža [1]


Sinonimi:

  1. ramatizam [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 121.

Napomene[uredi]