očnjak

očnjak

očnjak (srpski, lat. očnjak)[uredi]

Imenica[uredi]

očnjak, m

Oblici:

  1. ȍčnjaci [1]

Primeri:

  1. Znači upravo konjski očnjak, koji isteruje konju u petoj godini. [2] [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Damjan Preradović, Nekoliko srpskih reči kojih nema u Vukovu rečniku. — LMS, 184, 1895, 83—111, str. 91.
  3. Gordana Vuković—Žarko Bošnjaković—Ljiljana Nedeljkov, Vojvođanska kolarska terminologija. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1984, 258 str.

Napomene[uredi]