ostvaš

ostvaš

ostvaš (srpski, lat. ostvaš)[uredi]

Imenica[uredi]

ostvaš, m

Oblici:

  1. -áša [1]

Značenja:

  1. Ribar koji lovi ostvama. [1]

Primeri:

  1. Ja sam bio najbolji ostvaš ode u našoj okolini. [2] Đurđevo [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Velimir Mihajlović—Gordana Vuković, Srpskohrvatska leksika ribarstva. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1977, 457 str.

Napomene[uredi]