omane

omane

omane (srpski, lat. omane)[uredi]

Kategorije: pren.


Oblici:

  1. òmāne [1]

Značenja:

  1. Dati manji prinos od prosečnog, podbaciti (o letini). [1]

Primeri:

  1. Ománula gȍdina. Zmajevo Begeč Orlovat [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.

Napomene[uredi]

Sufiks[uredi]

omane
omanea, omaneb, omanev, omaneg, omaned, omaneđ, omanee, omanež, omanez, omanei, omanej, omanek, omanel, omanelj, omanem, omanen, omanenj, omaneo, omanep, omaner, omanes, omanet, omaneć, omaneu, omanef, omaneh, omanec, omaneč, omanedž, omaneš

Prefiks[uredi]

omane
aomane, bomane, vomane, gomane, domane, đomane, eomane, žomane, zomane, iomane, jomane, komane, lomane, ljomane, momane, nomane, njomane, oomane, pomane, romane, somane, tomane, ćomane, uomane, fomane, homane, comane, čomane, džomane, šomane

Anagram[uredi]

aneom, anome, eanom, eoman, omane, omean
ane, anom, ean, eom, oman, ome