konjštak

konjštak

konjštak (srpski, lat. konjštak)[uredi]

Imenica[uredi]

konjštak, m

Oblici:

  1. -ága, -áka [1]

Primeri:

  1. Jes vȉdla gȕravi kòjӣ su? Ȅ, tȏ se zòve kònjštāk; tȍ pȁdnu pa se ùda re i tȏ naráste kònj štāk. [1]
  2. Tȗ je bíla ba ba Jȗlka jѐdna ko ja je znȁla da bȁje kònjštāk. Novi Sad [1]
  3. I Šȃndor je ѝmo, sirȏma, kònjštāk, bѝo je gȕrav. Čenej Čerević Ravno Selo Turija Čurug Gospođinci Žabalj Đurđevo Kać Begeč Novo Miloševo [1]
  4. A dѐtetu je izrástio kònštāk. [2] [3] Bašaid Novi Kneževac Mokrin Kikinda Novo Miloševo Ivanda [1]
  5. Bio je lȇp čòvek, sam da níje ѝmo tȃj kònjštāg nȁ lēđi. Novi Sad [1]


Sinonimi:

  1. gura [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 319, 365.
  3. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 532.

Napomene[uredi]