kenjadža

kenjadža

kenjadža (srpski, lat. kenjadža)[uredi]

Imenica[uredi]

kenjadža, ž

Značenja:

  1. Mast za podmazivanje osovina kolskih točkova. [1]
  2. Masna mrlja (obično od kolomasti). Novi Sad Melenci[1]

Primeri:

  1. Namazao ruke kenjadžom, pa ne može da ih opere. Kovilj [1]
  2. Ti ko da nemaš kenjadže kad ti tako škripidu kola. [2] [3] Mokrin Turija Čurug Ravno Selo Gospođinci Žabalj Orlovat Ivanda [1]
  3. Sȁv si od kѐnjače. Subotica Pačir Đurđevo Novi Kneževac Mokrin Lovra [1]
  4. Kѐnječa tȗ pòmāže da osovѝna ne zàteže tòčak, da ne zàpinje kad se okrȇće. Jaša Tomić [1]
  5. Ukaljao sam čakšire od kenjedže. Ilandža [1]
  6. U štȁlu ѝmam kѐnjedžu. Ѝdi donѐsi da nakѐnjedžimo tòčkove. Boka [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Ivanka Rajkov, Prilog za dijalektološki rečnik govora Mokrina. — PPJ, 7, 1971, 187—192, str. 189.
  3. Gordana Galetin, Iz leksičke problematike severne Šajkaške. — PPJ, 16, 1980, 59—92.

Napomene[uredi]