kadionica

kadionica

kadionica (srpski, lat. kadionica)[uredi]

Imenica[uredi]

kadionica, ž

Značenja:

  1. Posuda (obično obešena na lančiću) u kojoj se pali tamjan odnosno kojom se kadi (prilikom verskih obreda). Ravno Selo[1]

Primeri:

  1. Za Bȍžić domàćica ȕzme kadijónicu i okȃdi pa ȍndak rȅžemo kòlač. [2] Čenej Ivanda [1]
  2. Kadijónica vȉsi o trȋ lànčića a u njȗ se mȅte tàmjana i žѐravice da pópa kȃdi. [1]
  3. Kadijȏnicu da sprȅmiš, sȁ[d] će pópa dóći da kȃdi. Boka [1]
  4. Upȃli se tàmjen, žѐravice i kadjónica — i kȃdi se. Tomaševac [1]
  5. Kađiònicu ćedu dònēti pópa i crkvѐnjāk, jerbo mȋ po kȕćama nȇmamo tȏ. Jaša Tomić [1]


Sinonimi:

  1. kadevnica [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Biljana Marić, Iz leksike Čeneja (rumunski Banat) (rukopis diplomskog rada).

Napomene[uredi]