zgrȁbiti

zgrȁbiti

zgrȁbiti (srpski, lat. zgrȁbiti)[uredi]

Glagol[uredi]

zgrȁbiti, {{{vid}}} neprel.

Oblici:

  1. -im, zgrabiti [1]

Značenja:

  1. Zagristi, progutati mamak. [1]

Primeri:

  1. Ȍni prȏđu, zgrȁbu joj sȉto, ȉtnu na kȕću. [2] [3] [4] Izbište Laćarak Kula Novi Bečej Čenej [1]
  2. Zgrȁbio [je] tòjagu i izmlátio dòbro òvōg što je dȍno čѝniju. Inđija [1]
  3. Zgrȁbi sas nȅkom vàrjačom blȁta pa bȃci tȗ. Martonoš [1]
  4. On [som] kad vidi manića ili čikova, on štrlja ko ble sav na to... i on ga zgrabi. [5] Perlez Stari Slankamen [1]
  5. Oće [šaran] i na proju, na kukuruzne te kockice što su metili, taj mamak. Onda šaran dođe pa zgrabi to, al to u toku noći. Sremska Mitrovica [1]


Sinonimi:

  1. spopasti, japačiti [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Berislav M. Nikolić, Sremski govor. — SDZb, HIV, 1964, 201—413, str. 399.
  3. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 131.
  4. Biljana Marić, Iz leksike Čeneja (rumunski Banat) (rukopis diplomskog rada).
  5. Velimir Mihajlović—Gordana Vuković, Srpskohrvatska leksika ribarstva. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1977, 457 str.

Napomene[uredi]