dušmanin

dušmanin

Srpski

dušmanin (srpski, lat. dušmanin)

Imenica

dušmanin, m


Primeri:

  1. Dȕšmanin je zlȍban čòvek kòji do pódne mŕzi svȅ, a posle pódne i sámog sѐbe. [1] Čenej [2]


Izrazi:

  1. Gledi kodušman Jasenovo [2]

Reference

  1. Biljana Marić, Iz leksike Čeneja (rumunski Banat) (rukopis diplomskog rada).
  2. 2,0 2,1 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.

Napomene