dura

dura

dura (srpski, lat. dura)[uredi]

Uzvik[uredi]

dura, uzv.

Kategorije: uzv.


Oblici:

  1. dȕra, dȗra Vršac [1]

Značenja:

  1. Za zaustavljanje, umirivanje konja. [1]

Primeri:

  1. Dura, riđo, šta se muvaš?!. Begeč Kać Novi Sad Novo Miloševo Jasenovo [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Žarko Bošnjaković, Pastirska terminologija Srema. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1985, 174 str.

Napomene[uredi]

Sufiks[uredi]

dura
duraa, durab, durav, durag, durad, durađ, durae, duraž, duraz, durai, duraj, durak, dural, duralj, duram, duran, duranj, durao, durap, durar, duras, durat, durać, durau, duraf, durah, durac, durač, duradž, duraš

Prefiks[uredi]

dura
adura, bdura, vdura, gdura, ddura, đdura, edura, ždura, zdura, idura, jdura, kdura, ldura, ljdura, mdura, ndura, njdura, odura, pdura, rdura, sdura, tdura, ćdura, udura, fdura, hdura, cdura, čdura, dždura, šdura