Pređi na sadržaj

dubljina

dubljina

dubljina (srpski, lat. dubljina)[uredi]

Imenica[uredi]

dubljina, ž

Oblici:

  1. dȕbljina, dubljѝna [1]
  2. dubljѝna [1]

Značenja:

  1. Uspravno rastojanje od površine do dna. [1]

Primeri:

  1. Nȁša zѐmlja ȍrē se sȅdam cóli dubljѝne. [2] Golubinci [1]# Kad me òdvo, ѝzvadi còlštuk i ѝzmeri dȕžinu i šȉrinu, i kȃže kȍlko e dȕbljina i tu da òstanem i da kȍpam. [3] Itebej [1]# Gore [na sačmi] postoji karika kud se konopci oni vezivaju za tu dojnaku i onaj štrik koji ti je na ruci, sa kojim bacaš. To tri metera, četir metera, zavisi od dubljine vode. [4] Perlez [1]
  2. Deco, ne idite u dubljinu da se kupate!. Begeč [1]


Sinonimi:

  1. dubѝna [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 260.
  3. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 512.
  4. Velimir Mihajlović—Gordana Vuković, Srpskohrvatska leksika ribarstva. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1977, 457 str.

Napomene[uredi]