dozvola

dozvola

Srpski

dozvola (srpski, lat. dozvola)

tri centralna slova

Imenica

dozvola, ž

Značenja:

  1. Dopuštenje, saglasnost, odobrenje. [1]
  2. Dokument kojim se nešto dopušta. [1]

Primeri:

  1. I ȍnda dȏđe dȍktor i priglédi ga, i dȃ dȍzvolu za sȁranu. [2] [3] Bašaid Novo Miloševo Farkaždin [1]
  2. Trážila je dȍzvolu da mȍže kúpiti. Srbobran [1]# Òna [je] mórala da prȁvi právo (mólbu) na Zrȅnjanin da dȍbi dȍzvolu da dȏđe. [4] Pavliš [1]


Sinonimi:

  1. karta [1]


Reference

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić, dr Dragoljub Petrović; Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, Matica srpska, Novi Sad
  2. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 128, 204.
  3. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 314.
  4. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 183.

Napomene