divno

divno

divno (srpski, lat. divno)[uredi]

Prilog[uredi]

divno, pril.

Primeri:

  1. A tȗ je bílo rundѐle, muškàtle, rúže svakojáke, zȉmzelene, bílo je dȋvno tȗ. Veliki Gaj Novo Miloševo [1]


Reference[uredi]

  1. Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.

Napomene[uredi]