divit

divit

divit (srpski, lat. divit)[uredi]

Imenica[uredi]

divit, m

Oblici:

  1. dѝvit, dȉvit Jasenovo [1]
  2. dѝvit [1]
  3. dȉvit Izbište [1]

Značenja:

  1. Stakleni pribor za držanje mastila. [1]
  2. Drveno držalje za pero za pisanje, stilo. [1]
  3. Kutija u kojoj je pribor za pisanje, pernica. [1]

Primeri:

  1. Đaci se potukli, i jedan baci divit sa mastilom na drugoga. Begeč Novo Miloševo [1]# Gosn svѐštenik je ѝmo dvȃ dȋvna dѝvita, o[d] tánkog dȑveta, pa izrȃđeno nȅke šáre, tȗ mȅte pѐre i ȍnak pȋše, sȁmo ȏn. Tȏ nȉko níje smȅo da dȋra, jȃ znȃm jebo sam slúžila kod njѐga. Jaša Tomić Šurjan [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.

Napomene[uredi]