grabulje

grabulje

grabulje (srpski, lat. grabulje)[uredi]

Imenica[uredi]

grabulje, ž

Kategorije: pl. t.


Značenja:

  1. Poljoprivredno oruđe sa mnogo de bljih gvozdenih zubaca koje vuku konji i na taj način sitne zemlju i ravnaju uzorano zemljište. [1]

Primeri:

  1. Sa gràbuljama skȕpu plȅvu i slȁmu na gòmilu, pa rešѐto, pa vȇj. Tomaševac [1]
  2. Da kȗpiš nòve grȁbulje da grabùljam ko svȇt. Glȅ nȁ šta òvo lѝči. [2] [3] Jaša Tomić Ruma Itebej Neuzina Boka Šurjan Ilandža Ivanda [1]# Òtišo od jȕtros Mírko s gràbuljama da srȇdi njȉvu. [4] Čenej Ivanda [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 66, 347, 389.
  3. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 119.
  4. Biljana Marić, Iz leksike Čeneja (rumunski Banat) (rukopis diplomskog rada).
  5. Sofija Dimitrijević, Etnološka istr. živanja u okolini Sombora. — Rad, 18—19, 1969—1970, 83—100, str. 86.

Napomene[uredi]