glasiti

glasiti

glasiti (srpski, lat. glasiti)[uredi]

Glagol[uredi]

glasiti, {{{vid}}} neprel.

Značenja:

  1. Oglašavati, objavljivati. [1]
  2. Zvonjenjem crkvenih zvona objavljivati tačno vreme, nečiju smrt, sahranu, požar ili kakvu nesreću, sklapanje braka. [1]
  3. Zvanično objavljivati u crkvi za vreme liturgije o zaručnicima koji žele da stupe u brak. [1]

Primeri:

  1. Nȉko nȉšta níje glásio za pláćanje štàjera. [2] Čenej [1]# Koga to glasidu zvona?. Jasenovo Neuzina Boka Šurjan Vršac [1]
  2. Pa mȏra da se glȃsi ȁko gòri žȉto. Jaša Tomić [1]
  3. Glȃsu za deda Tóšu. [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Biljana Marić, Iz leksike Čeneja (rumunski Banat) (rukopis diplomskog rada).

Napomene[uredi]