veliko

veliko

Srpski

veliko (srpski, lat. veliko)

Prilog

veliko, pril.

Značenja:

  1. Mnogo. [1]

Primeri:

  1. Ȏn je vòlo vȅliko da se nȁpije. Boka [1]
  2. Sȁd su [devojke] vȅlike, sȁd im vȅliko i trȅba. Botoš [1]
  3. Nísam vȅliko slȕšo. Žitište [1]
  4. Nѐ mogu vȅliko da dѝvānim š njíme. [2] [3] [4] Farkaždin Novi Sad Novo Miloševo Zrenjanin Vršac [1]


Reference

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII,997, 586 str, str.59,72,81, 328.
  3. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII,981,07—306, str.69.
  4. Marija Špis, Fonološki opis govora Paraga. — SDZb, knj. HHHVII,991, 553—620, str. 601.

Napomene