bućkalo

bućkalo

bućkalo (srpski, lat. bućkalo)[uredi]

Imenica[uredi]

bućkalo, s

Kategorije: rib.


Značenja:

  1. Sprava s udicom za hvatanje somova. [1]

Primeri:

  1. I za ovaj instrumenat — bućkalo — treba da bude bistra voda. [2] Stari Slankamen Čerević Morović Klenak Sremski Karlovci Sremska Mitrovica Ravno Selo Bačka Palanka Begeč Čurug Gospođinci Žabalj Kać Kovilj Gardinovci Mol Padej Perlez Čenta [1]
  2. Ronce, to na bućkalo. Stavim dole veliku udicu i ondak do nje vežem jednu crvenu krpu, malu, oko one glavewene. Ondak ima olovo nanizano na onaj konopac. Onda je gore drvo. Sa drvetom bućkam, i onda kad dođe som, vata to. Novi Sad [1]
  3. Zválo se tȏ bȕćkalo za pùter. [3] Senta Novi Bečej Ivanda [1]
  4. A bȕćkalo, tȏ je dȑvo s kòjim bȕćkamo kàjmak. [4] Krčedin Futog [1]
  5. Bućkalica ima vertikalno bućkalo. [5] Bešenovo [1]


Izrazi:

  1. Ko da su ga nà bućkalo vȁtali ("ružan, neugledan"). Kać Kovilj [1]

Reference[uredi]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Velimir Mihajlović—Gordana Vuković, Srpskohrvatska leksika ribarstva. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1977, 457 str.
  3. 3,0 3,1 Gordana Vuković, Terminologija kuće i pokućstva u Vojvodini. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1988, 508 str.
  4. Žarko Bošnjaković, Pastirska terminologija Srema. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1985, 174 str.
  5. Ljiljana Radulovački, Bačvarski, kačarski i pinterski zanat u Sremu. — Rad, 35, 1993, 229—234, str. 233.

Napomene[uredi]